Svaka njegova reč u meni je postajala pesma,
svaki osmeh najveseliji smeh.
Svaka suza hladno more,
i svaki uzdah moj i samo moj greh.
Osmehom je budio u meni
sve one davno zaspale sne.
Pa sam ih živela na javi
čim pogledam oči te.
Ali kako je sve počelo, tako je i stalo
i ostavilo u meni neobično jak trag
Sećajući me stalno na to da postao mi je
neko neobično mnogo drag.
Nikome ne pričam šta smo bili ili mogli biti mi,
nikome jer teško priznajem i sebi.
Ali svake noći vidim onu našu zvezdu
i uporno se vraćam tebi.
Danas me je sunce opet prevarilo,
i spustilo zavese na ovaj svet.
I vetar u kožu vratio osećaj iz one noći
u kojoj počelo je i završilo se sve..
U pjesmi, u parfemu nepoznatog muškarca, u filmu koji nismo ni gledali skupa. Svugdje te nalazim. A zapravo te nema više nigdje. Ostala mi navika da te tražim.
Ne traži je više pogledom, neće ti ga uzvratiti. Neće se nasmijati kao svaki put dosad kad god si je pogledao. Neće te čak nazvati idiotom, ni kretenom, kao svaki put dosad kad si učinio nešto loše. Uključila je razum i stvari se mijenjaju - sve što je nekad bilo važno, više nije.